HrvatskiEnglish

Kuna Numis International

Home Otkup kovanica

Otkup kovanica

Otkup kovanica

Konstantno obavljamo otkup kovanica (pojedinačnih primjeraka i zbirki) i to redovnog i prigodnog novca, zlatnog i srebrnog novca iz svih razdoblja i svih zemalja svijeta.

Kovanice predstavljaju vrstu novca izrađenog u prvom redu od metala (plemenitog ili neplemenitog) i u pravilu su kružnog oblika.

 

Ukoliko imate nešto od navedenog materijala za prodaju, slobodno se možete obratiti na:

  • e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
  • telefon: +385 (0)95 858 6377
  • Facebook: facebook.com/monetalisnumizmatika

 

 

Kontakt putem e-maila ili Facebooka 

Prilikom slanja e-maila skrećemo Vam pažnju na sljedeće:

  • Treba opisati pobliže o čemu se radi, odnosno o kakvoj se kovanici radi.
  • Treba poslati jasnu sliku kovanice (obije strane), kako bi se mogla utvrditi očuvanost.

 

Važna napomena

Bez navedenih podataka nećemo Vam biti u mogućnosti poslati ponudu za otkup. Naime, u numizmatici je vrlo važna očuvanost materijala, stoga je slika prijeko potrebna kako bi se mogla utvrditi prava vrijednost.

Ukoliko imate veću količinu numizmatike, u pravilu organiziramo sastanak i očuvanost utvrđujemo na licu mjesta.

 

Kako poslati slike kovanica?

Najbolje je poslati sken kovanica. Dovoljno je kovanice skenirati s jedne strane. Nadalje, treba voditi računa da veličina jednog skena (slike) ne bi smijela prelaziti 1 MB.

Ukoliko nemate skener, kovanice možete i fotografirati. Prilikom fotografiranja treba voditi računa o tome da su sve prikazane kovanice vidljive. Oštrina slike treba biti takva da se može dobro vidjeti o čemu se radi. U nastavku su prikazani primjeri pravilnog i nepravilnog načina fotografiranja.

  • Pravilno fotografiranje - sve kovanice su vidljive, slika je oštra i pregledna.
  • Nepravilno fotografiranje - slika je mutna i nepregledna.

Skeniranje kovanica

Česta pitanja (FAQ)

Imam staru kovanicu iz 1812. godine, koliko ona vrijedi?

Ovo pitanje je jedno od najčešće postavljanih (može biti i „imam staru kovanicu“ i sl.). Nažalost, na takvo pitanje se ne može dati odgovor. Naime, kada bi se radilo o automobilima, a ne numizmatici, onda bi to pitanje glasilo: „Koliko vrijedi automobil iz 1992.?“ Dakle, na takvo pitanje nije moguće odgovoriti, jer je 1812. otkovano na tisuće različitih kovanica u različitim zemljama, kao što je proizvedeno različitih automobila 1992. godine. Da bi se dobio precizniji odgovor potrebno je navesti: državu, nominalnu vrijednost (npr. 1 kreuzer) i godište. Isto tako, trebalo bi dati kratak opis kovanice, navesti što na njoj sve piše. Ukoliko se upit šalje e-mailom, najbolje je poslati sliku i onda se može dobiti konkretan odgovor.

Imam jednu jako rijetku kovanicu, čuo sam da ona vrijedi jako puno...

Mi se profesionalno bavimo numizmatikom i stoga se razumijemo u numizmatički materijal i njegovu vrijednost. Prema tome, procjenu radimo isključivo na temelju činjenica, stručne literature i iskustva. Epitete „rijedak“, „raritet“ i sl. nije potrebno navoditi.

Imam jednu staru kovanicu. Budući da je tako stara, sigurno puno vrijedi.

U numizmatici vrijednost ne ovisi o starosti, nego o rijetkosti. Rijetkost se odnosi na količinu kovanica koje su na tržištu. Što je više primjeraka na tržištu, vrijednost im je manja i obrnuto. Važan čimbenik je i očuvanost – što je bolja, veća je i vrijednost. Npr. ima kovanica iz razdoblja Rimskog carstva koje vrijede po 1-2 EUR po komadu, a ima i kovanica iz 20.st. koje vrijede na tisuće EUR. Dakle, starost nije toliko relevantan čimbenik kod utvrđivanja vrijednosti.

Kovanica je u odličnom stanju, samo je malo udarena. Koliko vrijedi?

Ukoliko niste numizmatičar, uzdržite se od davanja ocjene o očuvanosti. U numizmatici vrijede stroga pravila za određivanje stupnja očuvanosti (kvalitete). Kovanice u odličnom stanju su one koje nisu bile u optjecaju i ne nose nikakve tragove optjecaja: nisu izlizane, izgrebane, nemaju čak ni otiske prstiju po sebi. Sve kovanice koje ne udovoljavaju tom kriteriju – nisu odlično očuvane. U svakom slučaju je dobro predočiti jasnu sliku ili sken kovanice tako da možemo sami utvrditi stupanj očuvanosti.

Prodajem tu i tu kovanicu iz te i te godine. Vidio sam da Internetu da je ista takva prodana za 10.000 EUR.

Ljudi često vide ono što žele vidjeti i nakon pronalaska neke kovanice u ladici starog ormara, misle da su otkrili bogatstvo. Razočaranja uslijede vrlo brzo. Naime, u numizmatici su jako bitni detalji i ono što je ne-numizmatičaru „isto“ ili „slično“ - numizmatičaru je potpuno različito. Dakle, različita godina, različiti stupanj očuvanosti, tehnika kovanja (npr. polirana ploča), razne oznake na novcu, oznake kovnica čine bitnu razliku između materijala i bitnu razliku u njihovoj vrijednosti. Uzmimo primjer obične kovanice Kraljevine SHS od 2 dinara iz 1925. (prosječna vrijednost je cca 2-3 EUR za srednji stupanj očuvanosti). Međutim, ista takva kovanica sa sitnim natpisom „ESSAI“ vrijedi čak 1500 EUR. Za ne-numizmatičara su to dvije iste stvari, dok je numizmatičaru jasno da se radi o običnom primjerku i probnom otkovu (ESSAI) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti značajna.

Prodajem djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju?

Numizmatičara ima različitih profila. Od onih koji ulažu znatna sredstva u svoju kolekciju i onih koji skupljaju sitniš. „Koliko para, toliko muzike“ vrijedi i u ovom slučaju. Ako je u neku kolekciju godinama puno ulagano, ona će puno i vrijediti. Ukoliko je u kolekciji više manje običan optjecajni novac koji se skupljao usput, onda takva kolekcija ne vrijedi puno. To što je netko 30 godina nešto skupljao ne daje automatski značajnu vrijednost toj kolekciji. Naravno, sentimentalna vrijednost je nešto drugo od numizmatičke i ona se ne da unovčiti.

Za moju kovanicu ste mi ponudili 10 EUR, dok se na internetu ista takva prodaje za 20 EUR.

Sasvim je normalno da se za kovanicu koju Vi prodajete može očekivati manja cijena od one po kojoj mi tu istu kovanicu prodajemo. Kupovinom numizmatike, mi se izlažemo riziku da se kupljena kovanica ne može prodati kroz duži vremenski period (osobito je to slučaj s kovanicama koje se često javljaju na našem tržištu). Nažalost, činjenica je da se danas puno toga nudi za prodaju, a da ljudi nemaju toliko novaca za trošenje na skup hobi kao što je numizmatika. U skladu s time je i otkupna cijena ponekad niža od očekivane. Isto tako, materijal koji je čest na tržištu ima daleko nižu otkupnu cijenu od prosječne, jer je potražnja za takvim materijalom puno manja.

Imam jugoslavenske dinare, koliko oni vrijede?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje dobivamo. Jugoslavenski dinari u većini slučajeva imaju bagatelnu numizmatičku vrijednost. Iznimka je nekoliko rijeđih godišta koja se nalaze uglavnom po numizmatičkim zbirkama, ali ne i po hrpama kovanica koje su zaostale u ladicama ili staklenkama. Od Jugoslavenskih kovanih dinara prije II. svjetskog rata, nešto vrijednije su sljedeće kovanice: 5 para 1920., 20 dinara 1925. (zlato), 10 i 20 dinara 1931. (srebro), 50 dinara 1932. (srebro), 2 dinara 1938. - "mala kruna" (širina krune je 12 mm), 20 i 50 dinara 1938. (srebro) i svi zlatni dukati. Ostale kovanice iz predratnog razdoblja su vrijednije ako su izvrsno (besprijekorno) očuvane. Od posljeratnih kovanica, malo vrijednije su: 5 para 1981., 20 para 1991., 25 para 1983., 50 para 1974., 50 para 1984., 2 dinara 1975., 50 dinara 1989. Ostale optjecajne kovanice su praktički bezvrijedne ako nisu izvrsno očuvane.

Imam više kovanica koje želim prodati. Kako da Vam pošaljem slike?

Nije potrebno slati slike svake kovanice posebno. Dovoljno je da napravite jednu grupnu sliku ili sken (jednostrani) i da je pošaljete na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript