Prodajem jednu kovanicu… Vidio sam da Internetu da je ista takva prodana za 10.000 EUR.
Ljudi često vide ono što žele vidjeti i nakon pronalaska neke kovanice u ladici starog ormara, misle da su otkrili bogatstvo.
Razočaranja uslijede vrlo brzo. Naime, u numizmatici su jako bitni detalji i ono što je ne-numizmatičaru „isto“ ili „slično“ – numizmatičaru je potpuno različito.
Dakle, različita godina, različiti stupanj očuvanosti, tehnika kovanja (npr. polirana ploča), razne oznake na novcu, oznake kovnica čine bitnu razliku između materijala i bitnu razliku u njihovoj vrijednosti.
Uzmimo primjer obične kovanice Kraljevine SHS od 2 dinara iz 1925. (prosječna vrijednost je cca 2-3 EUR za srednji stupanj očuvanosti). Međutim, ista takva kovanica sa sitnim natpisom „ESSAI“ vrijedi čak 1500 EUR.
Za ne-numizmatičara su to dvije iste stvari, dok je numizmatičaru jasno da se radi o običnom primjerku i probnom otkovu (ESSAI) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti značajna.
Podijelite s drugima:
